EKSKLUZIVNO! Poslednja fotografija patrijarha Pavla iz patrijaršijske kapele pred odlazak na VMA: Tri sećanja urednika Kurira!
Pre hospitalizacije na Vojnomedicinskoj akademiji, blaženopočivši patrijarh srpski Pavle je gotovo svakodnevno u šest sati ujutru, kad mu je to već ozbiljno narušeno zdravstveno stanje dozvoljavalo, molitveno prisustvovao i pričešćivao se na svetim liturgijama koje je služio njegov tadašnji zamenik, blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. On je nakon službe davao blagoslove svim prisutnim vernicima iz svog patrijaraškog trona, a uz njega su bili i monasi koji su brinuli o njemu i njegovim potrebama u Patrijaršiji.
Na fotografiji koju Kurir ekskluzivno objavljuje vidi se patrijarh Pavle u patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog prilikom prisustva i pričešća na svojoj poslednjoj liturgiji pred odlazak na VMA, odakle se više nije vraćao i gde je i preminuo 15. novembra 2009. godine.
Patrijarh Pavle je više od dve godine ležao u bolničkom apartmanu na 13. spratu Vojnomedicinske akademije, gde je o njegovom zdravstvenom stanju brinuo čitav tim lekara ove ustanove.
Upućeni kažu da nije imao posebne zahteve, da se uvek trudio da bude dobro raspoložen i da je vreme uglavnom provodio sedeći u fotelji i čitajući. Svakoga jutra se dugo molio, zatim je čitao poštu i primao posete, najčešće predstavnike Svetog arhijerejskog sinoda SPC. Patrijarh nije imao prohteva kad je bila reč o hrani, jeo je ono što je procenjeno da odgovara njegovom zdravstvenom stanju, a ponekad se u popodnevnim satima šetao po apartmanu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve primljen je na VMA 10. novembra 2007. godine zbog opšte malaksalosti i upale pluća. Medicinari su tada uočili i izvesne infekcije, posle čega su procenili da bi svaki izlazak u spoljnu sredinu i promena mikroklime za patrijarha mogli da budu kobni i da je najbolje da ostane u bolnici.
Za sve vreme lečenja na VMA, lekarski konzilijum, koji su činili najpriznatiji stručnjaci VMA s načelnikom na čelu, bio je u stalnom zasedanju i redovno pratio zdravstveno stanje Njegove svetosti. Zahvaljujući intenzivnim naporima lekara i primeni najsavremenijih mera dijagnostike i lečenja, uspešno je prevladano više kritičnih faza u zdravstvenom stanju patrijarha.
Poslednjih dana patrijarhovog života njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo zbog razvoja infekcija, popuštanja srčane i plućne funkcije, ali i bremena godina. O zdravstvenom stanju patrijarha, preduzetim dijagnostičkim i terapijskim procedurama svaki dan je izveštavan Sveti arhijerejski sinod SPC, čiji su članovi neprekidno bili uz postelju patrijarha Pavla.
Medicinari VMA teško su primili vest o njegovoj smrti.
Mnogi od njih sa setom govore da je svaki razgovor s njim bio poseban, da ih je fascinirala njegova energija, komunikativnost i toplina. Na večni put, kako kažu, ispratili su ga rečima: "Bio je pravi živi svetac."
Tri sećanja urednika Kurira
Urednik štampanog izdanja Kurira Ivan Čorbić oduvek je gajio posebno poštovanje prema blaženopočivšem patrijarhu Pavlu.
Ipak, pojedine životne situacije koje je doživeo neobično su ga vezale za ličnost pokojnog srpskog prvojerarha, a prilikom svojih putovanja u inostranstvo shvatio je koliko je Pavle bio poštovan i cenjen širom sveta.
- Da ljudi odlično znaju ko je i kakav je bio patrijarh Pavle, shvatio sam prilikom posete Siriji 2006. godine. Tada sam obišao manastir Svete Tekle u Maluli, iznad koga se nalazi manastir Svetih Sergija i Vakha iz V veka, koji je poznat po tome da ima najstariji očuvani oltar u svetu. Tu me je iguman ovog manastira, rodom iz Palestine, iznenadio pomenuvši ime patrijarha Pavla. Istakao je tada koliko ga ceni. Dok smo razgovarali, setio sam se da u novčaniku imam kovanicu od 20 dinara sa izgraviranim Hramom Svetog Save. Poklonio sam mu taj novčić, a starešina ovog manastira se toliko obradovao i oduševio što je sada imao uspomenu na patrijarha i Hram, iako tih 20 dinara nije imalo gotovo nikakvu materijalnu vrednost - prisetio se Čorbić.
Drugi slučaj vezan je za dan patrijarhovog upokojenja.
- Ne mogu to sebi da objasnim, ali sam se tom prilikom zatekao u gradu Biblosu u Libanu, po kome je Biblija i dobila ime. Tamo sam upoznao nekoliko meštana koji su me upoznali sa istorijatom grada, a u jednom trenutku sam ih zapitao šta se to dešava u gradu tog dana jer su neprestano zvonila zvona svih crkava, svih konfesija — jermenske, antiohijske, grčkokatoličke, drugih orijentalnih crkava... To nikada nisam čuo, pa čak ni u Srbiji. Tada su mi rekli da je preminuo naš patrijarh Pavle i pitali su me kako to već nisam čuo. U tom trenutku sam shvatio koliko su njega cenili i na Bliskom istoku - ispričao je urednik.
Na kraju, govorio nam je i o događaju od pre četiri godine, dan uoči godišnjice smrti patrijarha.
- Meni je otac preminuo pre četiri godine i pripremali smo sahranu. Bio sam u taksiju i dok sam išao kući, imao sam saobraćajni udes kod Ekonomskog fakulteta. Na taksi je naleteo kamion. Od siline tog udarca, ne mogu to da objasnim, odjednom mi se u krilu našla fotografija patrijarha Pavla. Pitao sam vozača odakle se stvorila ta slika, a on je u šoku samo uzeo sliku, ne govoreći ništa. To mi je bio znak da tog dana moram da odem na večernju službu do manastira Rakovice, gde je patrijarh sahranjen. Otišao sam do kuće, uzeo veliku voštanu sveću iz Hilandara i pozvao drugaricu Ivanu da me poveze do manastira. Posle službe kojoj smo prisustvovali tu sveću sam dao monahinjama da je upale u oltaru za zdravlje moje porodice. Celivao sam tada krst na grobu patrijarha Pavla i pomolio se za pokoj njegove svete duše - zaključio je Čorbić na kraju.
Aleksandar Panić i Ivan Čorbić